zdravljenausta@ 
OPRAŠTAM TI I OPROSTI – riječi su koje mnogima zapinju u grlu. Ne zna se koju je teže izgovoriti. Možda ipak ovu prvu.
Što je to što stavlja barijeru u grlo prilikom želje da se izgovore ove riječi? Zašto je tako teško tražiti oprost, a još teže nekome ga dati, oprostiti? Što vas to drži nijemima, a iznutra vrije, vrišti – hoće van?
PONOS
Ja da mu oprostim? – Nikada! Kad se samo sjetim što mi je sve napravio!
Upravo zato što stalno vrtite taj film što vam je netko napravio u vama raste otpor koji stiska vaše grlo i vaše srce i OPRAŠTAM TII ne može biti izgovoreno.
I tako živite sa grčem i gorčinom. Potvrđujući uvijek istu priču iz prošlosti. A prošlost je prošla. Pa zašto je onda dovodite u sadašnjost? Da bi i dalje mučili sebe onim što vam je napravio netko drugi? Ostajući u zamjeranju i mržnji vi trujete vlastito tijelo – jer svaka vaša negativna emocija je u vama, a ne u drugome. pa kome će ta emocija onda nauditi?
I sve bi bilo u redu da nije onog ponosa koji vam ne da da otpustite kočnicu, otvorite grlo (i srce) pa potom i vrata kaveza u koji ste se sami smjestili.
Jer točno se tako osjećate. Kao da ste okovani. I svaki put kad vidite tu osobu koja vam je nešto napravila vi pojačavate dozu užasa u sebi vraćajući iste slike, iste riječi i osjećate baš kao i onog dana. Kojeg više nema. Koji je ostao u prošlosti, ali ga vi stalno i iznova prizivate, kao da se zalijepio za vas. I mislite ako oprostite da ste izdali sebe, da ste slabić, osoba bez ponosa. A što ste ovako?
IMA I DOBRA VIJEST …
Vi ste se doveli u to stanje i vi se iz tog stanja možete i osloboditi. Što je to što skida barijeru iz grla? Iz srca?
RAZUMIJEVANJE
Kada jednom shvatite da svatko radi najbolje što zna u određenom trenutku (jer da zna bolje, napravio bi bolje)…. Kada jednom shvatite da svatko nekim svojim postupkom nastoji napraviti nešto za sebe (ne protiv vas!) u skladu sa njegovim poimanjem funkcioniranja svijeta, u skladu sa njegovim uvjerenjima i vjerovanjima…. Kada jednom shvatite da je i ta osoba zarobljena u svom umu rešetkama uvjerenja koje nosi, odgojem, utjecajem okoline, nedostatkom ljubavi i pažnje, nesrećom koju nije preradila, bolom koji se nije odbolovao … Kada jednom shvatite da ste vi bili na njegovom mjestu da biste možda postali slična osoba … Kada jednom shvatite princip fizike “da se problem ne može riješiti na istoj razini na kojoj je nastao”… Kada shvatite da to što vam je napravila ta osoba da je to napravila – ta osoba! (ne vi!). Tada stupate na stazu razumijevanja, to je ono a-ha! područje.
A kad ste jednom smogli snage razumjeti tu osobu shvaćajući da je to napravila iz nekog svog uvjerenja, nesreće, bola, obijesti ili bilo koje druge nedaće – vi se s tim razumijevanjem oslobađate i možete oprostiti. Ne morate ići lupati na njena vrata uzvikujući “opraštam ti!”, ne morate joj ništa ni reći. Oprostite joj tiho u sebi i blagoslovite njen daljnji put.
Jer, to je riječ koja kida okove, otvara vrata kaveza… zatvora i pušta na slobodu, ne onoga kojemu je izgovorena, već onoga koji ju je izgovorio. Izgovori OPRAŠTAM TI – i već si izliječen!
Author: zdravljenausta.comhttp://zdravljenausta.com/
